Događaji

Dr. sc. Enes Dedić u Despića kući održao javno predavanje na temu „Radivoj Kristić iz roda Kotromanića“

RADIVOJ JE BIO INTRIGANTNA FIGURA BOSANSKOG KRALJEVSTVA: DOVEO OSMANLIJE, PREŠAO NA KATOLIČANSTVO, POD SVOJU ZAŠTITU UZEO POSLJEDNJEG BOSANSKOG KRALJA, S KOJIM JE ZAJEDNO UBIJEN, A SIN MU POSTAO KRALJ-VAZAL

Pred prepunim auditorijem pozorišne sale Hadži Makse Despića u Despića kući sinoć je održano predavanje cijenjenog historičara srednjeg vijeka, višeg naučnog saradnika Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu, dr. sc. Enesa Dedića koji je na bazi novootkrivenih izvora govorio na temu “Radivoj Kristić iz roda Kotromanića”.

Radivoj Kristić bio je intrigantna figura Bosanskog kraljevstva, kao vanbračni sin kralja Stjepana Ostoje dva je puta pokušavao doći na vlast, što mu nije uspjelo.

Više detalja, zanimljivih opisa kroz obrađenu faktografiju, o prvom spominjanju Radivoja Kristića dao je u svom izlaganju dr. Dedić čije je uže područje naučnog interesovanja politička i društvena historija Bosne i jugoistočne Evrope u 14. i 15. stoljeću. Doktorirao je na temu Bosansko kraljevstvo i Srpska despotovina (1402-1459. godine).

Radivoj Kristić je 1433. godine pružio svoju ruku pomoći Osmanlijama na čelu sa Isak-begom, ocem Isa-bega Ishakovića, osnivača Sarajeva, kako bi uz njihovu podršku došao na čelo Bosanskog kraljevstva i svrgnuo legitimnog bosanskog kralja Tvrtka II. Premda je zauzeo određene posjede u istočnim krajevima Bosne imajući podršku bosanskog velmože Sandalja Hranića, Radivoj se izmirio sa Tvrtkom II koji je umro 1443. godine, a naslijedio ga je mlađi vanbračni sin Tvrtkovog polubrata Ostoje, Radivojev polubrat Stjepan Tomaš, i to ga je pred smrt najvjerovatnije sam Tvrko II dao proglasiti za nasljednika. On je bio protukralj i Stjepanu Tomašu jedno vrijeme. Izmirili su se 1446. godine nakon čega se u određenim ispravama Radivoj naziva knezom što je titula koju su imali nosioci kraljevske dinastije Kotromanić i držao je slijedeće posjede: Vranduk, Komotin, Bočac, Visući, Sokol, Tešanj, Gračac (Gradačac) te posjede u Požeškoj županiji u Slavoniji. Radivoj je prešao na katoličanstvo 1446. godije uradivši to da bi bio priznat od pape Eugena IV kao dio tadašnje kršćanske Evrope. Ženi se 1449. sa katolkinjom Katarinom iz roda Veličkih iz Slavonije, s kojom nije imao djece, adao je izgraditi nekoliko kataličkih kapela i crkvi na svojoj zemlji. Najvjerovatnije su njegovi sinovi Tvrtko, Juraj, Ljubiša i Matej, od kojih se dvojica spominju u dubrovačkim izvorima, jer ih je otac poslao u Dubrovnik, djeca iz ranijih brakova. Stjepan Tomaš će nakon izmirenja povjeriti Radivoju svoga sina Stjepana Tomaševića čiji će svaki politički potez zavisiti od Radivojeve volje pod čijim je patronatom bio. Tako će za pad Smedereva 1459. ugarski kralj okriviti Radivoja Kristića iz roda Kotromanića.

Enes Dedić smatra da Stjepan Tomaš nije ubijen, jer je Tomaš mjesec prije smrti tražio da mu na dvor dođu dva ljekara iz Dubrovnika, pošto je bio teško bolostan. To isključuje mogućnost da je Radivoj učestvovao u Tomaševom toboženjem ubistvu.

Radivoj je skončao od ruke Osmanlija, istih onih koji su predstavljali njegovo oružje u borbi za kraljevski prijesto, samo trideset godina poslije. Iako pisac Mavro Orbin u djelu „Kraljevstvo Slovena“ piše: „Umro je mlad od troljetne groznice koju je dobio zato što je pio mnogo vina rashlađenog ledom“, istina je mnogo manje romaneskna i za nju imamo vrlo čvrste i hroničarske i diplomatičke dokaze.

„Napad Osmanlija pod Mehmedom II Fatihom izveden je u maju i junu 1463. godine. Kada Stjepan Tomašević vidi da je to presudni napad i da tu nema više pomoći, Radivoj i on se sklone u Jajce. Osmanlije dobijaju tu informaciju, a Radivoj i Stjepan Tomašević se povlače u najzapadniju bosansku utvdu Ključ. U Ključ dolazi tadašnji rumelijski beglerbeg i obećava i Radivoju i kralju Stjepanu Tomaševiću da će im poštedjeti život ako se predaju. Oni su se predali i vrlo brzo nakon toga su u Jajcu obojica pogubljeni. Postoje hroničarski zapisi kako je Radivoj ubijen. A ubijen je na jedan od najgnusnijih načina da mu je živom oderana koža. Moram reći da to za srednji vijek nije nikakva posebnost. Njegova supruga Katarina je preživjela i preudala se 1470. godine za plemića Ivana Svetačkog iz Križevačke županije“ – dodao je Dedić.

Najpoznatijeg Radivojevog sina Matiju Osmanlije su proglasile nominalnim bosanskim kraljem koji nije imao nikakve ingerencije – bio je kralj-vazal. Ipak, uspjelo mu je ono što nije ocu, a to je da se okiti kraljevskom titulom.

Radivoj se u literaturi uglavnom zna pod patronimom Radivoj Ostojić, no ipak je on iz roda Kristića čiji se grb nalazi u Fojničkom grbovniku iz 1340. godine među plemićkim obiteljima s vlastitim grbom. Jedna grana Kristića kojoj pripada i Radivoj Kristić krvno je vezana sa kraljevskom lozom Kotromanića. Loza najpoznatijeg Radivojevog sina Matije Kristića se ugasila u Istanbulu, o sudbini drugih sinova ne znamo ništa.

U sali smo imali i tri pripadnika porodice Kristić iz dvije porodične loze, koji po svemu sudeći vuku porijeklo od ove bosanske plemićke familije.

Direktorica

Indira Kučuk – Sorguč