Događaji

NA SVEČANOJ SJEDNICI OPĆINSKOG VIJEĆA OPĆINE STARI GRAD MUZEJU SARAJEVA DODIJELJENO JE PRIZNANJE ZA IZUZETAN DOPRINOS U PROMOCIJI KULTURNO-HISTORIJSKOG NASLIJEĐA.

OVOM PRILIKOM PRISUTNIMA SE OBRATILA I DIREKTORICA MUZEJA SARAJEVA, INDIRA KUČUK-SORGUČ.

Poštovani načelniče, poštovani predsjedavajući Općinskog vijeća, poštovani vijećnici, dragi sugrađani, Starograđani i Starograđanke, Sarajlije i Sarajke, gosti i prijatelji,

Velika mi je čast i iskrena radost što danas, kao Sarajka, kao pripadnica Općine Stari Grad i kao direktorica Muzeja Sarajeva, mogu govoriti u svoje ime, ali i u ime svih dobitnika priznanja naše Općine, Općine Stari Grad.

Ne može se sigurno riječima opisati ponos i zadovoljstvo jer nam je naša prva zajednica, ona u kojoj smo rođeni, u kojoj živimo, radimo i stvaramo, u kojoj starimo, i koja će nas ispratiti na bolji svijet, dodijelila svoja najvrijednija priznanja i počasti. Zahvaljujem se svima vama koji ste prepoznali da smo utkali sebe i dali doprinos za rast i razvoj naše Općine.

Ova priznanja, koje su nam danas uručena, pripadaju i svim našim kolegama i kolegicama, borcima i borkinjama, našim sugrađanima i svima koji svojim radom, tiho i predano, doprinose razvoju kulturnog, duhovnog i javnog života našeg grada.

Stari Grad nije za nas samo administrativna jedinica – on je zavičaj. On je duša Sarajeva. On je njegova prva stanica i stranica, njegovo srce i njegova savjest.

Ali nadasve Stari Grad je naša kuća, naš DOM. A u svome domu, znamo, najteže je zaslužiti priznanje od svojih ukućana jer njima ne možemo glumiti, tu smo ono što jesmo. Jer ne kaže se džaba: Niko nije prorok u svome selu! Zato su ova priznanja posebno dragocjena – jer dolaze od vas, od naših ukućana, naših komšija, sugrađana, od onih koji nas najbolje poznaju.

Često znam reći: Sve što imate u svijetu imate i u našem Starom Gradu, ali ono što ima u Starom Gradu to nema u cijelom svijetu. A „to nešto“ nisu samo mahale i sokaci, nisu to samo spomenici i bogata i bremenita historija, to su ipak ljudi koji su najbolji kreatori popularne sintagme koju zovemo „sarajevski duh“.

Ova općina je nukleus sarajevskog duha – onog duha koji zna praštati, pomagati, stvarati i čuvati. U njenim mahalama rodila se ljubav prema znanju, umjetnosti, tradiciji. Ovdje je svaki ćošak priča, svaka kaldrma historija, svaki čovjek neizrecivo bogatstvo.

U kamenim sokacima, u jeziku ljudi, u mirisu duhana i kahve, u pozdravu “Merhaba komšija”, mi prepoznajemo ono nešto posebno, unikatno i autentično po čemu nas prepoznaju i van granica Bosne i Hercegovine. Naša obaveza je da te vrijednosti čuvamo i prenosimo novim generacijama.

Jer našu Općinu, naš DOM, nadasve posebnom čini njena duhovna baština;  a to je stara majka koja na pendžeru čeka sina da se vrati u gluha doba i da mirna legne kad čuje mandal, i ljuti taksista koji vozi kao Fanđo našim strmim sokacima i padinskim mahalama, i pošteni bozadžija koji je prodajući bozu otišao na hadž i uvakufio Hasan-bozadži džamiju, i čedna djevojka koja se bacila s Jekovca da ne padne dušmanima u ruke i tijelo joj se nikad u mezaru raspalo nije, i onaj muvekit koji jedini  u ovoj hemisferi kurika sat na sahat kuli po Luni, po mjesecu, po seleni i po kemeru, i onaj što pravo mjeri i pravo sječe, i sefardska i muslimanska sevdah pjesma Kad ja pođoh na Bembašu, i ono „đe si ba jarane“, i zlatovezi nana i dobrotvorka Šahdidar, hanuma Gazi Husrevbegova, čiji mezar iza Banja trebamo pronaći i obilježiti za vijeke vijekova, i Umihana Čuvidina pjesnikinja starogradska ko sufi Rabija, i gazije kojima je čisto srce najveće oružje i dova hafiza Hadžimulića, i zikri, i zvona, i mirisi šekaika…..I humor…kojim se branimo i strah pokrivamo i njime i neprijatelje razoružavamo i svima ruke pružamo…

I, na kraju, dopustite mi da se prisjetim stihova velikog Konstantina Kavafija, koji nas u pjesmi „Grad“ podsjeća da nema smisla lutati svijetom u potrazi za smirenjem i ispunjenjem – jer ako ga nismo našli ovdje „u ovako malom kutku zemlje, nećemo ga pronaći nigdje“.

Zato je važno biti svoj. Ostati vjeran sebi, svom jeziku, svom narodu, svom gradu, svom domu. Mi smo u našem Starom Gradu, u žili kucavici Sarajeva, pronašli sebe. A to je zasigurno najveća nagrada.

Zato hvala vam, što ste nas nagradili – ali još više hvala što ste prepoznali da kultura i zajedništvo nemaju cijenu, da vrijede ulaganja, pažnje i poštovanja.

U ime svih nagrađenih, izražavam zahvalnost i obećavam: nastavit ćemo raditi s ljubavlju, odgovornošću i ponosom, za našu općinu, za Sarajevo i za Bosnu i Hercegovinu.

Neka nam je sretan Dan Općine. Čuvajmo naš Stari Grad!

Hvala vam.