KULT IZVORSKE NIMFE I NJENO IME U AKVESIJENSKOJ JEDINICI MUNICIPALNE AUTONOMIJE!?

Abstract

Apstrakt: Istraživanje religijskih i kultnih fenomena u ilirskom etničkom i je­zičkom kontinuumu je zahtjevno i teško. Razlog je slaba očuvanost izvorne građe i historijski procesi romanizacije, kristijanizacije, slavenizacije, islamizacije i moder­nizacije koji su preslojili ilirske stratume. Zato nekad i pojedinačni nalazi imaju ve­liku vrijednost. Zanimljiv je jedan takav nalaz koji je prvi objavio Arthur Evans. To je trouglasti fragment ploče s reljefom koji podsjeća na ikonografiju boginje Dijane i s tekstom: Silvia vot(um) n(uncupavit). Navedeni nalaz potiče s lokaliteta Crkvi­šte, na lijevoj obali rijeke Bosne (nizvodno od njenog vrela) u Blažuju, na kojem su nađeni i mnogi drugi nalazi iz vremena rimske vlasti. Navedeni nalaz može se po­vezati i s prikazom ženskog lika u središnjem dijelu mozaika nađenog ispod ulaza u hotel „Bosna“, u samom upravnom i urbanom središtu Aquae. Moguće je da se na ovom mozaiku prikazuje antropomorfna personifikacija nimfe vrela, možda bogi­nje-zaštitnice Aquae. Inače, upravno i urbano središte Aquae nalazi se na prostoru koji se još od srednjeg vijeka naziva „Lužani“. Naziv „Lužani“ je izvedenica iz arha­ične riječi za „šumicu“, „šumu“, i kada se prevede na latinski, dobija se silva, silvae, f. Moguće je pretpostaviti da je ustvari naziv čitave municipalne jedinice bio Aquae Silviae, što bi se onda sačuvalo u srednjovjekovnom i osmanskom nazivlju Banje (Ilidža) i Lužana. Ova Silvia je možda rimska identifikacija domorodačke boginje Thane koja se u zajednici s domorodačkim božanstvom Vidasusom pojavljuje na natpisima pronađenim u Topuskom, lokalitetu koji je i nekad i sad poznat po mine­ralno-termalnim i ljekovitim vrelima. U historiografiji i arheologiji, domorodački par Vidasus i Thana uobičajeno se interpretira s rimskim Silvanom1 i Dijanom, odnosno grčkim Panom i Artemidom. Thana, koja se općenito intrepretira s Dijanom, bila je božanstvo šume i lova. Moguće je da majka Jana iz miljea mitologije balkan­skih – slavenskih govornika i Zana iz miljea mitologije albanskih govornika poti­ču od ove ilirske Thane. Negdje na urbano-upravnom prostoru Aquae sigurno su se nalazili hramovi ovih sinkretiziranih i interpretiranih božanstava šuma, toplih i ljekovitih vrela, lječilišta, moguće negdje u blizini samih sumpornih banja i bazena. ­  

Abstract: Researching religious and cult phenomena in the Illyrian ethnic and lin­guistic continuum is demanding and difficult. The reason is poor preservation of lite­rary and epigraphic sources and historical processes of Romanization, Christianizati­on, Slavization, Islamization, and modernization that layered the Illyrian strata. For that reason, sometimes even individual findings have great value. One such finding that was first published by Arthur Evans is interesting. It is a triangular fragment of a plate with a relief reminiscent of iconography of goddess Diana and with the text: Si­lvia vot(um) n(uncupavit). The aforementioned find originates from site of Crkvište, on left bank of Bosna River (downstream of its source) in settlement Blažuj, where many other finds from time of Roman rule were also found. The aforementioned finding can also be connected with the representation of a female figure in central part of mosaic found under entrance to hotel “Bosna” (at Ilidža in western Sarajevo), in administrative and urban center of Aqu(a)e. It is possible that this mosaic depicts an anthropomorphic personification of a spring nymph, perhaps the goddess - patroness of Aqu(a)e. Admi­nistrative and urban center of Aqu(a)e is located in an area that has been called Lužani since Middle Ages. The name Lužani is derived from the archaic word for “forest”, “fo­rest”, and when translated into Latin it gives silva, silvae, f. It is possible to assume that the name of the entire municipal unit was actually Aqu(a)e Silviae, which would then be preserved in the medieval and Ottoman names of Banja (Ilidža) and Lužani. This Silvia may be the Roman identification of the indigenous goddess Thana, who, in co­njunction with the indigenous deity Vidasus, appears on inscriptions found in Topu­sko, a locality that was once and is now known for its mineral - thermal and medicinal springs. In historiography and archaeology, indigenous couple Vidasus and Thana are usually interpreted with the Roman Silvanus and Diana, or the Greek Pan and Artemis. Thana, who is generally interpreted with Diana, was the deity of forest and hunting. It is possible that “mother Jana” from the mythology of the Balkan-Slavic speakers and Zana from the mythology of the Albanian speakers originate from this Illyrian Thana. Somewhere in the urban-administrative area of Aqu(a)e, there were certainly temples of these syncretized and interpreted deities of the forests, hot and healing springs, he­alth resorts, possibly somewhere near the sulfur spas and pools themselves.