News

U Brusa bezistanu, na stalnoj postavci Sarajevo Muzeja, možete vidjeti maketu originalnog sebilja na Baščaršiji, koji je imao posebno mjesto u životu grada.

Ovaj sebilj, izgrađen 1753. godine po nalogu bosanskog vezira Mehmed-paše Kukavice, nalazio se nešto niže od današnje lokacije i služio je kao izvor vode za prolaznike.

Sebilj na Baščaršiji, kakvog danas poznajemo, djelo je arhitekte Aleksandra Witteka iz 1913. godine. Izrađen je od kamena hreše, drveta i bakra, s prepoznatljivim drvenim rešetkama (mušepcima) i prozračnim otvorima koji ga čine elegantnim i upečatljivim simbolom Sarajeva.

Maketa u muzeju pruža priliku da oživimo dio prošlosti grada i saznamo više o važnosti sebilja u svakodnevnom životu Sarajlija.

Prekrasno izrezbarena vrata velikog halvata Svrzine kuće poslužila su kao motiv našem vrsnom art fotografu i grafičkom dizajneru Veliji Hasanbegoviću da kreira fotografiju koja ocrtava višestoljetnu vrijednost umijeća ručnog rada – drvorezbarstva i umjetnosti obrta u Sarajevu.

Prekrasno izrezbarena vrata velikog halvata Svrzine kuće poslužila su kao motiv našem vrsnom art fotografu i grafičkom dizajneru Veliji Hasanbegoviću da kreira fotografiju koja ocrtava višestoljetnu vrijednost umijeća ručnog rada – drvorezbarstva i umjetnosti obrta u Sarajevu. Tradicionalno zanatstvo ogleda se u svakom kutku Svrzine kuće, od ručnog veza naših umiješnih žena vezilja do kaligrafskog rada, od drvorezbarstva, bravarstva, kazandžijskog i kundurdžijskog zanata do zlatarsko-kujundžijskog i drugih zanata koji su nažalost danas u izumiranju ili su u potpunosti izumrli.

Ova vrhunska kreacija naći će se na zahvalnicama i pozivnicama za svečanu akademiju Muzeja Sarajeva koja će biti održana 19.12.2024. u 18 sati u Donu oružanih snaga BiH.

Ponosni na tradiciju koju ne zaboravljamo. Muzej pamti!

#75godinamuzejasarajeva

Sarajevska porodica DŽENETIĆI, krajem 17. i početkom 18. st. trgovačka, a kasnije zaimska porodica, jedna od najuglednijih porodica u Sarajevu, koja se od druge polovice 18. st. ističe u komunalnom životu grada.

Sarajevska porodica DŽENETIĆI, krajem 17. i početkom 18. st. trgovačka, a kasnije zaimska porodica, jedna od najuglednijih porodica u Sarajevu, koja se od druge polovice 18. st. ističe u komunalnom životu grada. Oni su tada davali i muselime Sarajevu. Smail-beg Dženetić (umro 1777) bio je između 1763 i 1777 više puta muselim; suvremeni ljetopisac Bašeskija hvali ga kao zaštitnika raje. Smail-begov unuk Derviš Mustafa-beg bio je također sarajevski muselim s prekidima deset godina 1781—91. On je 1791 ili 1792 bio na vojnom pohodu kod Vidina te je na povratku umro u Knjaževcu u Srbiji. Muselimsko dostojanstvo imali su i neki drugi članovi ove porodice, a među narodom je bio najvoljeniji Emin-beg, koga vezir Morali Namik-paša svrže i imenova drugog muselima. Radi toga su nastali nemiri u Sarajevu, jer je narod uporno zahtjevao, da se Emin-beg vrati na svoje mjesto. Napokon je vezir bio prisiljen imenovati ga ponovno muselimom 1831. Sredinom 19. st. ističe se u Sarajevu Hadži-Osman-beg Dženetić. Bio je zamjenik mutevelije Gazi Husrev-begova vakufa i muselim kao i njegov sin Ali-beg. On je stekao zasluga i za kulturni život Sarajeva uvakufivši nekoliko nekretnina za uzdržavanje mekteba (škole), koji je osnovao u mahali Bistrik. Mekteb je obnovljen 1909, a postoji i danas. Mustaj-beg Dž. je 1872 ustanovio bogat evladijet vakuf za uzdržavanje svojih potomaka, a jedan dio dohodaka odredio je za nabožne svrhe. Ostavio je i vrijednu zbirku knjiga. Dženetići su izumrli u mužkoj lozi 1930 godine. Opjevala ih je i narodna pjesma. (S. B. Bašagić)

Muzej Sarajeva posjeduje nadžak koji je pripadao uglednoj sarajevskoj porodici Dženetića. Nadžak (per. ناچخ – nāćeḫ, sjekira okačena o sedlo) pripada grupi hladnog oružja sličnom čekiću na dugoj dršci. To je starinsko oružje za probijanje oklopa i pancir košulje. Razvilo se iz „balte“ – ratne sjekire i u našim krajevima je poznato od dolaska Osmanlija. Zadržalo se do 19. stoljeća. Nosio se obješen o unkašu (sedlu) isto kao i buzdovan i topuz. Za tu svrhu je “usaračen” tj. ima malu kožnu podlogu sa kaišem za vješanje. Nadžak se spominje u narodnim pjesmama i često je kao motiv predstavljan na prvobitnim nišanima.

Nadžak Dženetića se nalazi na stalnoj postavci Muzeja Sarajeva u Brusa bezistanu.

Muzejski savjetnik konzervator i restaurator Murat Kurtović priprema stilski namještaj Despića kuće za njeno otvorenje nakon što smo izveli radove tekućeg održavanja i restauracije moleraja, promjene stolarije kao i kompletnog krečenja i čišćenja ove izuzetne kuće – legata.

Muzejski savjetnik konzervator i restaurator Murat Kurtović priprema stilski namještaj Despića kuće za njeno otvorenje nakon što smo izveli radove tekućeg održavanja i restauracije moleraja, promjene stolarije kao i kompletnog krečenja i čišćenja ove izuzetne kuće – legata. Nadamo se da ćemo je otvoriti za posjetitelje do pravoslavnog Božića u čast srpske porodice Despić koja je Sarajevu poklonila ovaj graditeljski biser neizmjerne vrijednosti.

Museum advisor, conservator, and restorer Murat Kurtović is preparing the period furniture of the Despić House for its opening, following maintenance and restoration works, including wall painting, carpentry replacement, as well as complete

repainting and cleaning of this exceptional house – a legacy.

We hope to open it to visitors by Orthodox Christmas in honor of the Serbian Despić family, who gifted Sarajevo this architectural gem of immense value.

ŠESTO JAVNO PREDAVNJE IZ CIKLUSA „NAŠA BAŠTINA“ – „Epidemije i rat: Bolest i liječenje bosanskohercegovačkih vojnika u Prvom svjetskom ratu 1914-1918“

RADUŠIĆ: Bh. vojne jedinice su bile izuzetno važne austrougarskoj vojsci i bile su vrijedan resurs – alat za ostvarivanje vojno-političkih, ideoloških i drugih ciljeva. Infektivne bolesti – „neprijatelji iz sjene“ koji su dovodili do smrti bh. vojnika su: kolera, trbušni tifus, dizenterija, pjegavi tifus, tuberkoloza i sifilis.

Sinoć je u Muzeju Sarajevo 1878-1918 održano šesto predavanje iz ciklusa „Naša baština“ pod nazivom „Epidemije i rat: Bolest i liječenje bosanskohercegovačkih vojnika u Prvom svjetskom ratu 1914-1918.“ Uvodničarka na predavanju je bila Dženana Kurtović, MA (Muzej Sarajeva) koja je prisutne upoznala sa historijatom depandansa Muzej Sarajevo 1878-1918. Kurtović se osvrnula na historijat osnivanja zbirke austrougarskog perioda, te je naglasila da je Muzej Mlade Bosne otvoren 28. juna 1953. godine, govorom Daneta Olbine, predsjednika Narodnog odbora. Nakon završetka rata 1992-1995, naziv Muzeja je promijenjen i on danas nosi Muzej Sarajevo 1878-1918, a autor postavke je muzejski savjetnik Mirsad Avdić. Kroz muzejske eksponate Kurtović je prisutne upoznala sa periodom austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. Tom prilikom je objašnjavala određene procese od okupacije Bosne 1878. godine. Naglasila je podijeljenost bh. stanovništva na vijesti po pitanju okupacije BiH i iznijela je niz informacija o ustanku u Sarajevu, kojim su se željele spriječiti uspostava austrougarske vlasti. Ipak, austrougarske vlasti su uspostavile vlast i počele sa procesom obnove. U Bosnu je došlo do prodora nove zapadne kulture. Kurtović se zatim osvrnula na rad gradskog poglavarstva grada Sarajeva, razvoj štampe u austrougarskom periodu i novinama koje su izložene na postavci, kulturom stanovanja. Potom, fokus njenog predavanja bio je na razvoju umjetnosti i slikama koje su izložene na postavci, razvoju industrije i saobraćaja. Kurtović je naglasila kulturnu ulogu koju su širile austorugarske vlasti osnivanjem Zemaljskog muzeja BiH. Osnivanjem Zemaljskog muzeja BiH, austrougarske vlasti su željele ispuniti svoju kulturnu misiju. Na kraju, fokus je bio na atentatu, ubistvu Franza Ferdinanda i njegove supruge Sofije, te učestvovanju bh. vojnika u Prvom svjetskom ratu na strani austrougarske monarhije.

Riječ je potom dala predavačici dr. sc. Mineli Radušić (Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu). Dr. Radušić je govorila o učestvovanju bh. vojnika u ratu, bolestima i načinima liječenja bh. vojnika u austrougarskoj vojsci. Tom prilikom Radušić je naglasila da su bosanskohercegovačke vojne jedinice bile dio carske i kraljevske armije Austro-Ugarske monarhije, dok je nepovjerljivi (pravoslavni) dio bio na strani Srbije. Iznijela je određene statističke podatke po pitanju bosanskohercegovačkog vojnog potencijala; ukupnno 10.298 osoba, od toga pješadije 8.699, tehičke i saobraćajne jedinice 355, ostale jedinice 1274. Zatim je predavanje nastavila sa citatom Louisa Magnera, koji kaže: „Do 18. stoljeća je bio mnogo veći broj vojnika koji su stradali od neke infektivne bolesti nego onih koji su umrli od posljedica ratnog sukoba.“ Faktori koji pogoduju širenju infekcija, Radušić je grupisala u četiri kategorije: 1. nekvalitetna i oskudna ishrana (jednolična i nekvalitetna ishrana, slabe nutritivne vrijednosti – ugljikohidrati, minimalne obročne porcije ili potpuni izostanak istih); 2. nedostatak pitke vode (nedostatak pitke vode i konumiranost zamućene, kišne vode, vode iz rijeka, potoka), 3. loše higijenske navike (nedostatak dezinfekcionih sredstava, sapuna i šampona, problem opskrbe čistom odjećom i obućom, nedostatak rublja). 4. opća iscrpljenost, nedostatak sna (neredovna i nekvalitetna san, malo sna – sat ili dva, slabije lučenje melatonina). Zatim, Radušić nas je upoznala sa infektivnim bolestima ili kako ona to naziva „neprijateljima iz sjene“, koji su dovodili do smrti bh. vojnika na frontu, a to su: kolera (akutna infektivna bolest, infekcija konzumiranjem zagađene vode), trbušni tifus (akutna infektivna bolest, inficiranje kontaminiranom vodom, neopranim voće, povrćem te neodgovrajućom higijenom tokom vršenja službe), dizenterija (akutna infektivna bolest, bolest probavnog sistema), pjegavi tifus (akutna infektivna bolest, loše higijenske navike) tuberkoloza (hronična infektivna bolest) i sifilis (spolni sifilis primatno, povezana sa lošim moralnim navikama i upražnjavanjem prostitucije).

Bh. vojne jedinice su bile izuzetno važne austorugarskoj vojsci i bile su vrijedna resurs – alat za ostvarivanje vojno-političkih, ideoloških i drugih ciljeva Austro-Ugarske Monarhije. Iz tog razloga, austrougarske vlasti su sporovodile strogu kontrolu vojnih jedinica, jasnu organizaciju i adekvatnu zaštitu. Godine 1914. donesen je Zakon o suzbijanju priljepčivih (zaraznih bolesti). Zatim se osvrnula na liječenje na frontu i navela ustanove u kojima su se liječili vojnici: provizorni zavodi, vojne bolnice, barake – kao izolatorij za oboljele. Radušić je naglasila da su austrougarske vlasti koristile sanitetske kolone i željezničke vozove za transport oboljelih, te su postojale specijalizirane ustanove za liječenje: infektivna odjeljenja Zemaljske bolnice, kotarskih i općih bolnica, Carska i kraljevska Vojna bolnica Marija Zvijezda i banja Ilidža. Pacijenti su otpremani i u druge dijelove Monarhije: Zavod za ranjenike u Beču, infektivne bolnice, sanatorij i Stenjevac – umobolnica.

Na kraju, fokus izlaganja dr. Radušić je govorila kako su austorugarske vlasti nastojale zaštiti vojnike od obolijevanja. Austorugarske vlasti su nastojale staviti infekciju pod nadzor – pažljivo evidentirati svako kretanje vojnih trupa, pregled i dezifencija su obavezni, izolacija i karanterna, imunizacija. Godine 1915. monarhija uređuje posebne javne kuće vojne bordele, koji su trebali biti pod strogom kontrolom sanitetskih organa. Na kraju svog izlaganja, Radušić je zaključila da su infektivne bolesti važan faktor koji je oblikovao i mijenjao povijesne tokove, te da je značajan dio bh. vojne mreže stradao uslijed obolijevanja od akutnih i hroničnih infekcija.

Zahvaljujemo se gostujućoj predavačici dr. Mineli Radušić i najavljujemo novo predavanje za mjesec decembar 2024. godine.

Pozivamo vas na šesto predavanje iz ciklusa “Naša baština”! 📍 Lokacija: Muzej Sarajevo 1878–1918, Zelenih beretki 1 🗓 Datum i vrijeme: 27.11.2024. godine u 20:00

Pozivamo vas na šesto predavanje iz ciklusa “Naša baština”!

Lokacija: Muzej Sarajevo 1878–1918, Zelenih beretki 1

Datum i vrijeme: 27.11.2024. godine u 20:00

Ovoga puta govorimo o austrougarskoj upravi u Bosni i Hercegovini, ulozi bh. vojnika u austrougarskoj vojsci te bolestima i načinima liječenja bh. vojnika.

Uvodničarka na predavanju je Dženana Kurtović, MA (Muzej Sarajeva), dok je gošća predavačica dr. sc. Minela Radušić s Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Dođite, da učimo zajedno o našoj bogatoj prošlosti!

Dan 25. novembar, Dan državnosti Bosne i Hercegovine, nosi u sebi snagu zajedništva i slobode.

Dan 25. novembar, Dan državnosti Bosne i Hercegovine, nosi u sebi snagu zajedništva i slobode. Tog dana 1943. godine, na zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu, potvrđena je ideja Bosne i Hercegovine kao zajedničke domovine svih njenih naroda.

Muzej Sarajeva, čuvar naše bogate prošlosti, ističe važnost historije koja nas uči vrijednostima jednakosti, pravde i solidarnosti.

Neka nas ovaj značajni datum inspiriše da čuvamo svoje naslijeđe i gradimo bolju budućnost za generacije koje dolaze.

Sretan Dan državnosti želi vam Muzej Sarajeva!

Danas je u Brusa bezistanu, depandansu Muzeja Sarajeva, održana svečana akademija povodom obilježavanja 10 godina od osnivanja Udruženja za proučavanje i promociju ilirskog naslijeđa i drevnih i klasičnih civilizacija Bathinvs

Danas je u Brusa bezistanu, depandansu Muzeja Sarajeva, održana svečana akademija povodom obilježavanja 10 godina od osnivanja Udruženja za proučavanje i promociju ilirskog naslijeđa i drevnih i klasičnih civilizacija Bathinvs. Svečanost je otvorio predsjednik Udruženja, dr. Edin Veletovac (kustos Muzeja Sarajeva).

Jedan od najvažnijih trenutaka događaja bila je dodjela zahvalnica pojedincima i institucijama koje su svojim angažmanom doprinijele radu udruženja. Među dobitnicima je bio i Muzej Sarajeva, koji je prepoznat kao ključni partner u očuvanju i prezentaciji kulturno-historijskog naslijeđa. Zahvalnicu je u ime Muzeja preuzela direktorica Indira Kučuk-Sorguč, koja je u svom obraćanju istakla važnost nastavka saradnje s udruženjem, posebno u zajedničkim naporima u istraživanju antičke povijesti.

Muzej Sarajeva je dugi niz godina posvećen očuvanju, istraživanju i predstavljanju kulturne baštine Sarajeva i šire regije. Brusa bezistan, u kojem se danas održala svečanost, dom je jedne od naših najvažnijih stalnih postavki koja vodi posjetioce na putovanje kroz historiju Sarajeva.

Ovaj prostor često služi kao mjesto susreta naučnika, istraživača i zaljubljenika u prošlost, gdje se kroz izložbe, promocije i predavanja zajednički radi na očuvanju naslijeđa.

Čestitamo udruženju Bathinvs na 10 godina predanog rada i zahvaljujemo na partnerstvu koje doprinosi razvoju muzejske i naučne zajednice.

Danas, 19. novembra 2024. godine, u Galeriji Općine Novi Grad svečano je otvorena izložba pod nazivom „Sarajevo kao imaginacija“, koja kroz umjetnička djela prikazuje kako su različiti umjetnici doživljavali Sarajevo.

Danas, 19. novembra 2024. godine, u Galeriji Općine Novi Grad svečano je otvorena izložba pod nazivom „Sarajevo kao imaginacija“, koja kroz umjetnička djela prikazuje kako su različiti umjetnici doživljavali Sarajevo.

Izložba predstavlja radove istaknutih umjetnika poput

Hakije Kulenovića, Karla Mijića, Ludwiga Kuba, Behaudina Selmanovića, Fuad Arifhodžića, Gabrijela Jurkića, Romana Petrovića, Rizaha Štetić i drugih, otkrivajući njihovu viziju i emotivnu povezanost s ovim jedinstvenim gradom.

Postavka obuhvata djela koja su dio bogate kolekcije Muzeja Sarajeva i čuvaju se u muzejskom depou, pružajući rijedak uvid u umjetničku interpretaciju Sarajeva kroz različite epohe i stilove. Posjetitelji imaju priliku vidjeti kako su umjetnici kroz svoje radove izražavali ljepotu, složenost i simboliku glavnog grada Bosne i Hercegovine.

Izložba je otvorena za javnost do 27. novembra 2024. godine, a svi ljubitelji umjetnosti i historije pozvani su da posjete Galeriju Općine Novi Grad.

Dođite i pogledajte šta sve Muzej Sarajeva čuva i kako su umjetnici vidjeli Sarajevo – grad koji neprestano inspiriše.

Svrzina kuća ponovo otvorila svoja vrata svim posjetiteljima

Sarajevo je bogatije za još jedan kulturno-historijski dragulj – Svrzina kuća, biser bosanskohercegovačke arhitekture, svečano je otvorena nakon radova. Ova kuća sada ponovo pruža priliku posjetiocima da zavire u prošlost i upoznaju način života ugledne sarajevske porodice iz 18. i 19. stoljeća.

Svrzina kuća je jedinstveni primjerak čaršijskog doma, gdje se prepliću tradicija, estetika i funkcionalnost. Obnovljeni prostori odišu autentičnošću, omogućavajući posjetiocima da dožive atmosferu tog vremena, od musafirske sobe, haremluka, pa sve do bogatih detalja unutrašnjeg uređenja. Ova kuća nije samo prostor, već svjedok historije i svakodnevnog života u Sarajevu.

Posebnu zahvalnost dugujemo Ministarstvu kulture i sporta Kantona Sarajevo, na čelu s ministrom Kenanom Magodom, koji su prepoznali značaj ovog projekta i podržali njegovu realizaciju. Njihova podrška omogućila je da Svrzina kuća ponovo zasja u svom punom sjaju i postane dostupna svima koji žele istraživati kulturno naslijeđe Sarajeva.

Neka Svrzina kuća bude inspiracija i podsjetnik na bogatstvo naše prošlosti koje zajednički trebamo čuvati za buduće generacije.