Posebnost starog oružja leži u njegovoj jedinstvenosti i činjenici da je svaki komad umjetničko djelo raznih obrtnika koji su učestvovali u izradi. Upravo taj trud i vrijeme uloženi u svaki pojedini detalj mehanizma ili završnog ukrašavanja čine ga posebnim, a motivi i načini ukrašavanja mnogo nam govore o vlasniku oružja. Kroz zbirku starog oružja ljubiteljima historijskog oružja otkriva se ona njegova druga strana, ne samo ona u kojoj je ono ubojito sredstvo u nadmetanju moći već i ta da je u prošlosti usko povezana sa samim predmetom i njegovom izradom: oružje kao statusni simbol i izraz umjetničkog obrta, te vrijedan materijalni izvor za historijska istraživanja.
Muzej Sarajeva broji preko dvije stotine komada starog oružja i prateće vojne opreme. Najupečatljiviji su primjerci jatagana, sablji i kubura.
Jatagan (od turskog yatağan) je vrsta turskog mača koji se u osmanskoj vojsci koristio od sredine 16. do kraja 19. vijeka. No, nova istraživanja ukazuju na to da su tipovi oštrice poput jatagana korišteni još prije 12. vijeka. Povijene oštrice i ručke s „ušima“ mogu se pratiti natrag do srednje Azije, gdje su pronađena slična bronzana sječiva na nekoliko arheoloških lokaliteta. Jedna verzija etimologije pojma „jatagan“ smatra se da dolazi iz uzbekistanskih plemena Kataghan. Druga se odnosi na značenje same riječi yatağan u prijevodu „ležeći“ zbog načina nošenja sječiva, i treća verzija je da je ime dobio po gradu Yatağanu u jugozapadnoj Turskoj u kojem su se takvi mačevi počeli proizvoditi.
S vremenom je taj mač postao simbol orijenta. U osmanskom periodu, jatagani su izrađivani u svim većim gradovima Osmanskog carstva, posebno u Istanbulu, Bursi i Filibeu. Jatagani na Balkanu su izrađivani u Travniku, Foči, Sarajevu, Prijedoru, Kotoru, Risnu, Užicu, Prizrenu, Skoplju, Skadru i dr. Zbog svojih dobrih karakteristika, jatagan je poslužio kao model za bajonet koji je postao sastavni dio vojničke puške evropskih vojski sredinom 19. vijeka.
Najskuplje i najkvalitetnije kubure su one izrađene od srebra, bogato ukrašene, a nošene su i u boju i na svečanostima. U zbirci Muzeja Sarajeva svaki predmet osim historijske ima i veliku umjetničku vrijednost.
Veliko bogatstvo Zbirke starog oružja Muzeja Sarajeva predstavlja materijal koji je pronađen prilikom arheoloških istraživanja na lokalitetu Bijela tabija u Sarajevu. Materijal je uglavnom iz perioda osmanske uprave u Bosni i Hercegovini. Njega čini preko dvije tone topovskih đuladi raznih kalibara, kumbara (ručnih bombi), baruta i punjenja za topovske projektile, mehanizmi od vatrenog oružja, uglavnom osmanskih pušaka i dijelovi pomoćnog pribora i vojne opreme iz istog perioda.
