Najbogatija i najraznovrsnija zbirka Muzeja Sarajeva je Etnološka zbirka koja baštini predmete karakteristične za kulturu življenja u Sarajevu i njegovoj okolini od dolaska Osmanlija do današnjih dana. Etnološka zbirka pripada najstarijim zbirkama Muzeja, oformljena je zahvaljujući poklonima, otkupima i etnografskim i historiografskim istraživanjima. Prvi pokloni došli su od 3. Rejona i Referata uprave Narodnog odbora Sarajevo koji su zavedeni u knjigu inventara još 1948. godine, prije samog osnivanja Muzeja. Sadrži originalne muzejske eksponate kućne, zanatske i fabričke izrade koji predstavljaju kulturu života Sarajeva i okoline u osmanskom i dijelom austro-ugarskom periodu. Tokom 1956. godine u knjigu su zavedeni određeni predmeti kao poklon Izvršnog vijeća BiH. U knjigama se ne navodi porijeklo predmeta, odnosno kako su ovi predmeti došli u posjed spomenutih odbora i Vijeća, tako da je njihovo direktno porijeklo nepoznato. Radi se uglavnom o bakrenom posuđu, kolekciji nakita i satova.
Prva kustosica ove zbirke bila je Zorica Janjić-Černjavski, i to u periodu od 1954. do 1976. godine, i koja je ujedno bila i prvi kustos zaposlen u Muzeju. Od 1977. godine zbirku preuzima Vilma Niškanović, etnologinja. Ostaje na tom radnom mjestu do 1992. godine, kada napušta Muzej i Sarajevo i odlazi u Beograd. U godinama nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, tačnije 1997, zbirka se dodjeljuje Amri Madžarević, koja je vodi i danas.
Zbirka je popisana u četiri inventarne knjige. Prve tri pisane su ćiriličnim pismom, što, naravno, samo po sebi ne predstavlja nikakav problem. Međutim, rukopis je u većini slučajeva jako nečitak i grafologiju pisma je teško dešifrirati. No, i inventarne knjige su svojevrsan eksponat i govore kako o eksponatima koji su u njima zapisani, tako i historiji zbirke, muzeja i politici koja je vladala u to vrijeme.
Bogata kolekcija gradskih nošnji sadrži uglavnom nošnje iz osmanskog perioda i nekoliko primjeraka austrougarske mode. Imamo ženske, muške i dijelove dječijih nošnji, kao i svakodnevne i svečane. Pored toga što prikazuju način odijevanja, status onih koji su ih nosili, nošnje su značajne i s drugog aspekta, a to je način izrade. Mnoge, a naročito svečane, raskošno su ukrašene ručnim radom koji pokazuje umješnost majstora, ali i žena tog doba. One su uglavnom rađene od uvoznih materijala, za razliku od seoskih.
Seoske nošnje iz okoline Sarajeva, a naročito veoma bogata kolekcija nošnji s Bjelašnice, pravljene su najvećim dijelom od ručno tkanog platna i domaće vune. Bogatstvo boja i motiva pokazuje sposobost seoskih žena, a razni oblici i vrste odjevnih predmeta govore , naprimjer, o statusu osobe, naročito bosanske žene, o klimatskom uslovima, o religijskoj pripadnosti i dr.
Tekstilno pokućstvo je veoma raznovrsna i zanimljiva kolekcija. Sadrži predmete upotrebne i ukrasne vrijednosti. U predmete ukrasne vrijednosti spadaju tzv. boščaluci – mladino ruho, ukrasne mahrame (peškiri), vezene jastučnice i slično. Predmeti upotrebne vrijednosti su mahrame, stolnjaci, zavjese, prostirke, ćilimi… Ovo su uglavnom predmeti domaće izrade, ali ima i onih koji su uvozni, što, između ostalog, ukazuje i na razvijenu trgovinu u vrijeme kada oni datiraju. Posebno je zanimljiva kolekcija ćilima, serdžada i makata, od kojih je najveći dio sastavni dio naših izložbenih postavki u Svrzinoj i Despića kući.
Pored tekstilnog pokućstva, u zbirci se čuvaju i komadi namještaja, uglavnom s kraja 19. i početka 20. vijeka. Sehare, peškuni, bešike, stalci za cvijeće, rafe, ćošetnjaci, škrabije pokazuju vještinu i ljepotu drvorezbarstva na ovim prostorima i otkrivaju elemente enterijera bosanske sobe. Kao i u svim drugim kolekcijama, tako i u kolekciji posuđa, prisutan je susret istočne i zapadne kulture. Bakreno posuđe izrađeno vještim rukama sarajevskih majstora već vijekovima predstavlja jedan od prepoznatljivih primjera danas već tradicionalnih suvenira. Dio kolekcije predstavljaju kalaisani bakreni predmeti ukrašeni tehnikom savat: ibrici, sahani, džezve, tepsije, demirlije i zarfovi. Drugi dio predstavlja porculansko posuđe, među kojim posebnu vrijednost ima servis za ručavanje iz rezidencije Konak.
Kako kahva u Sarajevu ima mnogo veću vrijednost od običnog toplog napitka, tako se i njenom konzumiranju posvećivala posebna pažnja. Posuđe za pripremanje i pijenje kahve predstavlja posebnu kolekciju, kao i pribor za pušenje koji ide uz pribor za kahvu. Dio kolekcije su, pored džezvi, fildžana, zarfova, tabli i čibuci, muštikle, lule, pepeljare…
Pravu rijetkost predstavljaju predmeti iz kolekcije dječijih igračaka uglavnom ručne izrade, ali veoma zanimljivi, inovativni i nadasve originalni. Danas, kada djeca žive u svijetu medija poput televizije, interneta, društvenih mreža, ove igračke izgledaju zanimljivo i nestvarno. Svaki predmet u ovoj zbirci ima svoju ljepotu, svoju vrijednost i svoju priču. Vrlo je teško izdvojiti najljepši i najatraktivniji. Ipak, možda se može izdvojiti binjiš Husein-kapetana Gradaščevića po svojoj priči i značaju, anterija iz porodice Čurčić po svom bogatstvu, ženski kat po specifičnosti, nakurnjak s Bjelašnice po neobičnosti i dozi humora, kao i kolekcija ručnih radova s Bjelašnice zbog svoje autentičnosti.
Dio Etnološke zbirke nalazi se na našim izložbama, a dio u depoima. Da bismo ovu, kao i druge kolekcije približili javnosti, Muzej organizira povremene tematske izložbe putem kojih nastoji prikazati i predmete iz depoa. Popunjavanje zbirki je stalni muzejski posao, i stoga nastojimo sistematski popuniti zbirke, međutim, naši fondovi za otkup su uvijek manji od potreba i ponude, te je vrlo bitno odrediti prioritete.
