Boza je tradicionalni, blago fermentirani napitak koji se stoljećima pio u Sarajevu i širem osmanskom kulturnom prostoru. Pripremala se od kukuruznog brašna, kvasca, šećera i vode, imala je gustu strukturu i prepoznatljiv slatko-kiselkast okus. Smatrana je hranjivim i okrepljujućim pićem, držala se na hladnom mjestu, posebno popularnim u ljetnim mjesecima, jer se vjerovalo da rashlađuje organizam
U osmanskom periodu bozu su po sarajevskim mahalama prodavali bozadžije, zanatlije koje su ovaj napitak nosile u posebnim posudama i nudile prolaznicima. Na fotografiji je prikazan bozadžijski ibrik, karakteristična posuda u kojoj se boza čuvala i iz koje se točila, danas vrijedan muzejski svjedok svakodnevnog života i prehrambenih navika prošlih vremena.
Prikazani ibrik izložen je u Brusa bezistanu na stalnoj postavci Muzeja Sarajeva.
Da je ovaj zanat mogao biti izuzetno unosan, svjedoči i primjer Hadži Hasana Bozadžije, koji je stečeno bogatstvo 1585. godine uložio u izgradnju džamije u Logavinoj ulici. Ova džamija, sačuvana do danas, podsjeća na to kako je skromni gradski obrt mogao prerasti u trajno vakufsko i urbano naslijeđe Sarajeva.
Boza je nekada bila dio svakodnevice Sarajeva — a danas?
Pijete li je još uvijek ili je ostala samo uspomena iz muzejske vitrine?
