Na današnji dan, prije 105 godina, u Sarajevo napisan je testament Hadži-Makse Despića – jednog od najznačajnijih ličnosti ugledne sarajevske porodice Despić.
Hadži Makso Despić bio je istaknuti trgovac, dobrotvor i vizionar, čije naslijeđe nadilazi vrijeme u kojem je živio. U svom testamentu posvetio je veliku pažnju vlastitom odlasku, ostavljajući detaljne upute o običajima koje treba zadržati, ali i onima koje treba pojednostaviti ili izostaviti – uz duhovita i životopisna obrazloženja.
Njegov testament nije samo pravni dokument, već i snažna poruka o prolaznosti života, njegovoj ljepoti i vrijednosti sitnica, kao i o potrebi da se izbjegnu bespotrebna opterećenja. Ujedno predstavlja i vrijedan historijski izvor o društvenim odnosima i organizaciji zajednice tog vremena.
Posebno je značajno što je dio svoje imovine namijenio siromašnima, bez obzira na vjeru, svjedočeći o dubokom osjećaju solidarnosti i zajedništva:
– srpskoj sirotinji 1000 dinara, putem društva Kolo srpskih sestara
– rimokatoličkoj sirotinji 500 dinara
– muslimanskoj sirotinji 500 dinara, putem društva Merhamet
– jevrejskoj sirotinji 500 dinara, putem društva Societad de visitar dollentes
Ovim činom hadži Makso je ostavio trajnu poruku humanosti i jednakosti, naglašavajući da pomoć treba stići do onih kojima je najpotrebnija – tiho i dostojanstveno.
„Ova moja naredba služi samo za mene, a neka bude pouka svakome živome bratu i prijatelju…“
Njegove riječi i danas odzvanjaju kao podsjetnik da se vrijednost čovjeka ne mjeri onim što posjeduje, već onim što ostavlja drugima, a sam testament i dalje plijeni pažnju posjetilaca Despića kuće.
