Hasib Ramić, rođen 1880. godine na Vratniku, bio je prvi sarajevski mađioničar i posljednji umjetnik Karađozovog pozorišta – jedinstvene forme narodnog teatra i zabave. Iako mu je umjetničko ime bilo Mehmed, Sarajevo ga je pamtilo pod imenom Karađoz (crno oko), po glavnom liku istoimenog pozorišta koje je s velikim uspjehom izvodio.
Njegov put u svijet iluzije započeo je još u djetinjstvu – posmatrajući jednog mađioničara kroz rupu na tavanici kafane na Vratniku, Hasib je zapamtio prve trikove koje je kasnije izvodio, najprije pred djecom, a potom i pred odraslima. Bio je izuzetno vješt: pravio je figure od voska i papira, a većinu mađioničarskog pribora izrađivao je sam.
Kao umjetnik-animator bio je izuzetno popularan, ne samo u Sarajevu nego i šire. Često je putovao, nošen nemirnim duhom i željom da svoje umijeće pokaže novoj publici. Predstave su imale dva dijela – mađioničarske vještine poput hipnoze i telepatije, te Karađozovo pozorište, koje je donosilo humor, satiru i duh vremena. U predstavama mu je partnerica bila Nata, dok je sam Hasib neumorno reklamirao svoje pozorište, prodavao karte i dozivao publiku čuvenim povicima koji su ostali zapamćeni kao dio gradske legende.
Muzej Sarajeva je 1949. godine otkupio njegovu kolekciju od sestre Nure Mundžehasić – danas ona broji oko 200 predmeta i predstavlja dragocjeno svjedočanstvo o jednom gotovo zaboravljenom svijetu sarajevske zabave i ulične umjetnosti.
U znaku 77 godina Muzeja Sarajeva, Despića kuća će uskoro opet postati mjesto susreta s Karađozom i sarajevskom čarolijom prošlih vremena.
