Novosti

Danas, 27. januara, obilježavamo Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, dan kada se prisjećamo miliona nevinih ljudi stradalih u jednom od najmračnijih poglavlja svjetske historije.

Danas, 27. januara, obilježavamo Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, dan kada se prisjećamo miliona nevinih ljudi stradalih u jednom od najmračnijih poglavlja svjetske historije. Na ovaj dan, 1945. godine, oslobođen je koncentracioni logor Auschwitz-Birkenau, simbol genocida i ljudske patnje.

Muzej Sarajeva, kroz svoju misiju čuvanja historije i kulture, odaje počast žrtvama holokausta i podsjeća na važnost pamćenja, kako bismo spriječili da se ovakvi zločini ikada ponove.

Na fotografija se nalaze eksponati smješteni na drugoj galeriji Muzeja Jevreja BiH – Knjiga stradanja u kojoj se nalazi 12.000 imena ubijenih Jevreja, 6.000 sa područja Sarajeva i 6.000 sa područja ostatka BiH, logorska haljina Mire Papo i fotografije iz logora.

Predavanje o Radivoju Kristiću iz roda Kotromanića

U Despića kući, 30. januara 2025. godine, s početkom u 19:00 sati, dr. Enes Dedić će održati predavanje na temu “Radivoj Kristić iz roda Kotromanića”.

Ko je to Radivoj Kristić?

Radivoj Kristić bio je jedan od vanbračnih sinova kralja Stjepana Ostoje. Prvi put se u historijskim izvorima spominje 1431. godine, kada je uspostavio diplomatske veze s dubrovačkim vlastima.

Kao pretendent na bosanski tron, Radivoj se pojavljuje u 1430-im godinama, kada je uz pomoć Osmanlija pokušao svrgnuti kralja Tvrtka II. Njegov drugi pokušaj borbe za vlast dogodio se između 1443. i 1446. godine, ali bez značajnijeg uspjeha u sukobu s bratom, kraljem Stjepanom Tomašem. Ipak, 1446. godine se pomirio s Tomašem, dobivši titulu kneza i posjede kojima je upravljao, postajući dio bosanske feudalne hijerarhije.

Radivoj je upravljao utvrđenim gradovima u okolini Jajca i Usore te posjedima na području Ugarskog Kraljevstva. Uz posljednjeg bosanskog kralja, Stjepana Tomaševića, bio je prisutan tokom vladavine nad Srpskom Despotovinom 1459. godine i u maju 1463. kada su Osmanlije osvojile Bosnu. U ovom pohodu tragično su završeni životi kneza Radivoja i kralja Stjepana Tomaševića.

Pozivamo vas da prisustvujete ovom događaju i saznate više o jednoj od intrigantnih ličnosti bosanske srednjovjekovne prošlosti!

Federalna ministrica obrazovanja i nauke, prof. dr. Jasna Duraković, u pratnji savjetnika Benjamina Hedžića, posjetila je Muzej Sarajeva i Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa.

Federalna ministrica obrazovanja i nauke, prof. dr. Jasna Duraković, u pratnji savjetnika Benjamina Hedžića, posjetila je Muzej Sarajeva i Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa.

Tokom posjete, upoznali smo ministricu s bogatim i raznovrsnim radom obje institucije te je proveli kroz zgradu Direkcije – prelijepu Vilu Koste Hermana.

Direktorica Muzeja Sarajeva, Indira Kučuk-Sorguč, uručila je ministrici zahvalnicu za njen izuzetan doprinos zaštiti i promociji kulturno-historijskog naslijeđa. Nakon toga, ministrica je obišla dragulj stambene kulture Sarajeva – Svrzinu kuću, koja je nedavno obnovljena i restaurirana.

Ministrica Duraković izrazila je oduševljenje načinom na koji se ovaj kompleks čuva i njeguje, naglasivši važnost kontinuirane brige koju Muzej Sarajeva, zajedno s Ministarstvom kulture i sporta Kantona Sarajevo, posvećuje očuvanju naše baštine.

In memoriam: Mustafa Imamović (1941–2017)

Mustafa Imamović, jedan od najznačajnijih historičara i pravnika Bosne i Hercegovine, zadužio je generacije svojim neumornim radom na očuvanju i istraživanju historije bosanskohercegovačkog naroda. Rođen u Gradačcu 29. januara 1941. godine, život je posvetio proučavanju pravne historije, društvenih odnosa i identiteta Bošnjaka, ostavivši iza sebe monumentalna djela poput “Historija Bošnjaka”.

Muzej Sarajeva sa ponosom njeguje sjećanje na ovog velikana, podsjećajući na njegovu trajnu ostavštinu i inspiraciju koju je pružio za buduće generacije.

Neka mu je vječna slava i hvala.

U nedjelju, 19. januara 2025. godine, preminuo je Nihad Bahtijarević, istaknuti slikar-konzervator iz Sarajeva.

Tokom svoje bogate karijere, Bahtijarević je radio na konzervaciji i restauraciji brojnih značajnih objekata, uključujući kuću Alije Đerzeleza u Sarajevu, Čekrekčinica džamiju u Sarajevu i Bihaćku tvrđavu.

Posebno se ističe njegov rad iz 2003. godine, kada je restaurirao likovne površine Velikog halvata Svrzine kuće, jednog od najljepših primjera tradicionalne bosanske arhitekture.

Nihad Bahtijarević će ostati upamćen kao posvećen stručnjak i istinski čuvar kulturno-historijskog naslijeđa.

Muzej Sarajeva se može pohvaliti da u svom bogatom fundusu posjeduje instrumente od posljednjih autentičnih izvođača sazlijske sevdalinke Behke i Igbala Ljuce.

Muzej Sarajeva se može pohvaliti da u svom bogatom fundusu posjeduje instrumente od posljednjih autentičnih izvođača sazlijske sevdalinke Behke i Igbala Ljuce. Legendarni duo koji je ljubav prema sevdalinci ujedinila poslovno i ljubavno. Na samo svoj specifičan način izvodili su bošnjačku i bosansku sazlijsku muziku, a izvodili su je na starinski izvoran način. Behka je pjevala a Igbal je kucao uz saz. Pročulo se za njih pa su dolazili i obični i poznati ljudi da ih vide i čuju. Nastupali su u kafani Kolobara, Babića Bašči, Bentbaši,Vratniku, Kod Mehe i na mnogim drugim mjestima. Čaršija je voljela da sluša njihovo precizno i emotivno muziciranje jer uz sazlijsku sevdalinku treba da se utapa i srce i duša.

Pjesme po kojima su bili prepoznatljivi su: „Bajram ide, Bajramu se nadam“, „Akšam dođe, jacija se sprema“, „Il’ je je vedro il’ oblačno“, „Pita Fata Halil mehandžiju“, „Star se ćurčić pomamio“, „Od sevdaha goreg jada nema“, „Teško meni jadnoj u Saraj'vu samoj“. Uz pomoć Zaima Imamovića snimili su neke pjesme za Diskoton koji je objavio 1984. godine, a poslije je rahmetli Omer Pobrić objedinio dvadeset njihovih najljepših i najstarijih sevdalinki. Behka je preselila u 68. godini, a Igbal nedugo za njom u 72. godini. Prije nekih dvadeset godina Muzej Sarajeva je dobio ponudu za otkup instrumenata od nasljednika porodice Ljuca. Otkupljeni su Igbalov saz i Behkin def gdje su instrumenti deponirani u depo Muzeja Sarajeva. Otvaranjem stalne muzejske postavke u Art Kući Sevdaha a čiju je postavku uredio Muzej Sarajeva instrumenti otkupljeni od porodice Ljuca našli su svoje mjesto koje i zaslužuju.

Jedan od najprepoznatljivijih spomenika grada Sarajeva je Vječna vatra, spomenik koji simbolizira vječno živo sjećanje na oslobodioce Sarajeva, spomen-obilježje za žrtve Drugog svjetskog rata u Sarajevu

Jedan od najprepoznatljivijih spomenika grada Sarajeva je Vječna vatra, spomenik koji simbolizira vječno živo sjećanje na oslobodioce Sarajeva, spomen-obilježje za žrtve Drugog svjetskog rata u Sarajevu. Vječna vatra napravljena je na prvu godišnjicu oslobođenja Sarajeva od njemačke okupacije, a zvanično je otvorena i javnosti predstavljena u novembru 1947. godine. Spomenik se sastoji od ploče s tekstom ispisanim u bojama zastave bivše Jugoslavije, ispred kojeg se nalazi vječni plamen u obliku lovorovog vijenca koji simbolizira vječno sjećanje, ali i grb bivše Jugoslavije.

Sarajlije su prihvatile novi spomenik na sebi specifičan način i brzo je postao okupljalište mladih. Tako su ga ispočetka prozvali „Guma koja gori“, jer je metalni krug zbog sagorijevanja znao pocrnjeti. S obzirom na to da je bio neophodan remont gorionika i lovorovg vijenca, Grad Sarajevo je 2016. godine finansirao remont, a firma „Grizelj“ je ekspeditivno izvršila radove i Vječnoj vatri dala novi sjaj. Tako je stari lovorov vijenac zamijenjen novim vijencem s novim gorionikom. Na inicijativu gospodina Tomislava Grizelja, tadašnji gradonačelnik Sarajeva, gospodin Ivo Komšić, poklonio je Muzeju Sarajeva zamijenjeni lovorov vijenac s gorionikom.

U Muzeju Sarajeva čuva se pidžama narodnog heroja Vladimira Perića Valtera!

Vladimir Perić Valter rođen je 28. decembra 1919. godine u Prijepolju. U Beogradu je završio Visoku ekonomsko-komercijalnu školu i zaposlio se u Hipotekarnoj banci 1938. godine. Zbog aktivnog učešća u radničkom pokretu, početkom 1940. godine prebačen je u filijalu Hipotekarne banke u Sarajevu. Ubrzo po dolasku u Sarajevo, pridružio se Komunističkoj partiji i revolucionarnom radu u Sarajevu. Kada su u Drugom svjetskom ratu, u aprilu 1941. godine, Sile Osovine okupirale Kraljevinu Jugoslaviju, Valter je nastavio ilegalno raditi u Sarajevu.

Valter je odmah postao sekretar Mjesnog komiteta Partije u Sarajevu. Kao iskusan borac i dobar poznavalac prilika u Sarajevu, učinio je mnogo da oživi ilegalni pokret. Davao je značajnu pomoć partizanskim jedinicama koje su djelovale u okolini Sarajeva. Organizirao je mrežu partizanske obavještajne službe. Valter je još za života postao legenda, kao jedan od najiskusnijih i najhrabrijih obavještajaca narodnooslobodilačkog rata. Hrabar, veoma inteligentan, pronicljiv i sposoban borac, svaki put je nadmudrivao neprijatelja.

Sve do oslobođenja, do 6. aprila 1945. godine, stajao je na čelu svih akcija ilegalne organizacije u Sarajevu. Poginuo je u završnim borbama za oslobođenje grada u noći između 5. i 6. aprila 1945. godine. Hrabar, kakav je inače bio cijelog života, Valter je s grupom boraca čuvao električnu centralu koju su okupatori htjeli uništiti prilikom povlačenja. Život je izgubio od minobacačke granate, u blizini električne centrale na Skenderiji, ispaljene od okupatorskih jedinica u povlačenju. Valter je proglašen narodnim herojem 24. jula 1953. godine.

🎵 Muzej Sarajeva s ponosom objavljuje otkup harmonike koja je pripadala jednom od najvažnijih čuvara bosanske sevdalinke, Omeru Pobriću.

Muzej Sarajeva s ponosom objavljuje otkup harmonike koja je pripadala jednom od najvažnijih čuvara bosanske sevdalinke, Omeru Pobriću. Ovaj vrijedni instrument otkupljen je od njegove kćerke, Zlate Šojko, i sada je dio Zbirke za muzičku umjetnost i etnomuzikologiju, koju vodi kustos Goran Grebo.

Omer Pobrić je bio čuvar sevdalinke, interpretator na harmonici, kompozitor, aranžer i onaj koji je istražujući otkrivao zaboravljene, zapretene i nepoznate javnosti sevdalinke.

Rođen je Tešnju 8. septembra 1945. godine.

Bio je osnivač i direktor Instituta sevdaha koji se nalazi u Mulićima, Visoko, gdje je i živio. U svojim knjigama je zabilježio skoro 1.000 sevdalinki. Preminuo je 20. januara 2010. godine.

U trpezariji Despića nalazi se klavir marke Neubauer, koji svjedoči o uglednom statusu porodice Despić.

Klavir je 1978. godine poklonjen Muzeju Sarajeva, a pripadao je porodici Topčagić. Gospodin Mustafa Topčagić iz Sarajeva velikodušno je darovao ovaj instrument kako bi obogatio kolekciju Despića kuće i omogućio posjetiocima da osjete duh prošlih vremena.

Klavir marke Neubauer izrađen je u drugoj polovini 19. stoljeća, u vrijeme kada su muzički instrumenti ove vrste bili statusni simbol u bogatim građanskim kućama. Ova marka poznata je po vrhunskoj izradi i kvaliteti zvuka, a sam instrument odiše elegancijom i predstavlja savršen spoj umjetničkog i zanatskog umijeća tog doba.

Pozivamo vas da posjetite obnovljenu Despića kuću i doživite priču o Sarajevu kroz svjedočanstva jedne od najpoznatijih građanskih porodica.